Novi zakonski okvir o radu na daljinu u luksemburškoj javnoj upravi stupio je na snagu. Zakon, koji je Skupština usvojila 13. oktobra, dozvoljava državnim službenicima da do 60% radnog vremena rade od kuće. To ipak ne znači da će svako dobiti tri dana nedeljno, jer svaka uprava zadržava veliki prostor za odlučivanje.
Gornja granica, a ne pravo
Zakon prvi put propisuje jasnu zakonsku granicu: najviše 60% radnog vremena. Ministarstvo javne službe pojašnjava da uprave i dalje mogu da primenjuju niže limite kada to opravdavaju organizacioni ili operativni razlozi. Maksimum iz zakona zato neće automatski postati pravilo. Odobravanje rada na daljinu zavisi od prirode poslova i potreba službe. Do sada su direktori uprava imali široku autonomiju u određivanju pravila.
Šta se uzima u obzir i kako se odobrenje može povući
Prema ministarstvu, broj odobrenih dana zavisiće od više kriterijuma: vrste zadataka, interesa službe, potreba funkcionisanja uprave, povezanosti timova i održavanja veze sa javnim poslodavcem. Zaposleni tako može dobiti 20%, 40% ili 60% rada od kuće, zavisno od radnog mesta. Odobrenje nije konačno. Može se preispitati, prilagoditi ili opozvati ako uslovi više nisu ispunjeni, na primer zbog promenjenih profesionalnih zahteva, organizacionih potreba ili sadržaja zadataka, kao i u slučaju osnovanih indicija o zloupotrebi.
Velike razlike među ministarstvima
Ministarstvo priznaje da nema centralizovane podatke o tome koliko službenika redovno radi od kuće. Poređenje je moguće samo na osnovu parlamentarnog odgovora ministra Serža Vilmesa (CSV) iz prošle godine, na pitanje poslanika LSAP-a Klera Delkur i Bena Polidorija. Krajem 2024. rad od kuće bio je odobren za 97% zaposlenih koji su ga tražili u Ministarstvu zdravlja i socijalnih poslova, 95% u Ministarstvu životne sredine, 94% u ministarstvima finansija i digitalizacije i 93% u Ministarstvu javne službe. Sasvim drugačije je bilo u Ministarstvu obrazovanja (32%), stanovanja (39%), mobilnosti (43%) i istraživanja (47%). Ti podaci pokazuju samo koliko je ljudi imalo dozvolu, a ne koliko često je koriste.
Razlike su postojale i u broju dana. Ministarstvo države, digitalizacije, životne sredine, javne službe i istraživanja dozvoljavali su do tri dana nedeljno, mnoga druga najviše dva, a ministarstva unutrašnjih poslova, jednakosti i porodice samo jedan dan.
Pravo na nedostupnost
Zakon uređuje i pravo na nedostupnost. Van radnog vremena državni službenici po pravilu nisu dužni da odgovaraju na poslovne zahteve. Izuzeci su moguće u slučaju nepredvidive hitnosti ili unapred predviđenog dežurstva. Ministarstvo naglašava da službenik ne sme trpeti negativne posledice ako ne odgovori na poruke ili pozive primljene van radnog vremena.
Izvor: virgule.lu (objava, pregledano 2026-11-05). Ovo je naš prikaz; originalni tekst je kod izvora.



