Nova studija instituta LISER pokazuje da u Luksemburgu siromaštvo među zaposlenima često traje iz godine u godinu. Direktor Fondation pour le logement upozorava da ni stalan posao dvoje odraslih više ne garantuje da će porodica moći da iznajmi stan na privatnom tržištu.
Posao više nije dovoljan
Gilles Hempel, direktor Fondation pour le logement, kaže da Luksemburg sve više liči na čekaonicu za pristupačan stan. Pre petnaestak godina porodice koje fondacija prati obično su mogle da razmišljaju o privatnom zakupu čim bi oba odrasla člana dobila ugovor na neodređeno vreme. Danas ni to nije dovoljno. Neki korisnici su otplatili dugove, rešili socijalne probleme i zaposlili se, ali ostaju u programu podrške jer ne mogu da plaćaju stanarine u zemlji.
Prema podacima za 2025. godinu, koje navodi LISER u novom policy brief dokumentu, 9,5% zaposlenih u Luksemburgu izloženo je riziku od siromaštva. Prosek u Evropskoj uniji iznosi 8,3%, pa je Velika Vojvodina među zemljama s najvišim udelom.
Siromaštvo koje se teško napušta
Autori studije, Maria Cristina D'Aguanno, Anne-Catherine Guio i Philippe Van Kerm, zaključuju da je iz siromaštva teško izaći čak i uz zadržan posao. Među zaposlenima koji su 2023. živeli ispod praga siromaštva, njih 56% bilo je u istoj situaciji i 2024. Takvi dugotrajno siromašni čine više od 60% siromaštva među zaposlenima.
Stanje se ipak popravilo. Između 2013. i 2024. stopa siromaštva među zaposlenima pala je sa 10,5% na 8,1%, a udeo siromašnih radnika koji to ostaju i naredne godine smanjio se sa 63% na 56%.
Hempel napominje da fondacija pomaže ljudima da završe obuku za odrasle, steknu kvalifikaciju ili se vrate na posao. Postaju frizeri, vozači autobusa ili kamiona, rade u ugostiteljstvu ili čišćenju. To su poslovi potrebni društvu, ali retko dobro plaćeni. Čak i kad domaćinstvo ima dve plate blizu zakonskog minimuma, privatni zakup može biti van domašaja. Neke porodice zato razmišljaju o selidbi u pogranične regije s nižim stanarinama, a posebno su pogođeni samohrani roditelji.
Prihodi nasuprot uslovima života
Evropski pokazatelj računa da je zaposleni izložen riziku od siromaštva ako živi u domaćinstvu čiji je raspoloživi prihod ispod 60% nacionalnog medijalnog prihoda, uz uvažavanje sastava domaćinstva. Zato niska plata može biti nadoknađena prihodom partnera, a jedna plata može biti nedovoljna za više članova porodice.
Pošto su prihodi u Luksemburgu relativno visoki, visok je i prag siromaštva. Zato je 2024. samo 3,9% zaposlenih bilo u materijalnoj deprivaciji, što je jedna od najnižih stopa među 26 posmatranih zemalja.
Hempel ističe težinu stanovanja: osoba skromnih primanja koja je nasledila kuću može imati veću finansijsku slobodu od bolje plaćenog domaćinstva koje plaća stanarinu. Po njegovom mišljenju, ko ne može da priušti stan, siromašan je bez obzira na zaradu. To nije statistička definicija, ali pokazuje granice pokazatelja zasnovanog na prihodima.
LISER ne utvrđuje koliko stanovanje doprinosi trajanju siromaštva, već naglašava ulogu plata, radnog vremena, sastava porodice i socijalnih davanja.
Izvor: virgule.lu (objava, pregledano 2026-10-26). Ovo je naš prikaz; originalni tekst je kod izvora.